E.A.S.T. (Essential Autonomous Struggles Transnational)

English version

Mi smo te žene koje su ključne za izlječenje cijelog svijeta od pandemije. Obavljamo neophodne poslove, a nalazimo se u jadnim uvjetima: naš rad je potplaćen i podcijenjen; prezaposleni smo ili smo bez posla; prisiljeni smo živjeti u prenapunjenim domovima i stalno iznova obnavljati dozvole boravka. Svakodnevno se suočavamo sa muškim nasiljem – kod kuće i na poslu. Dosta nam je ovih nasilnih eksploatatorskih uslova i ne želimo šutjeti! Počeli smo se organizirati u mrežu koja povezuje žene, migrante i radnike_ce u centralnoj, istočnoj i zapadnoj Evropi: to je Transnacionala neophodnih autonomnih borbi (Essential Autonomous Struggles Transnational:EAST). Pozivamo sve one koji se bore protiv kapitalističkog, patrijarhalnog i rasističkog nasilja da se pridruže našim štrajkovima 8 marta!

8. marta štrajkujemo protiv eksploatacije naše proizvodne i reproduktivne radne snage. Našim neophodnim poslom kojeg obavljaju čistačice, medicinske sestre, učitelji_ce, radniki i radnice u trgovinama, logistički i sezonski radnici, plaćeni i neplaćeni kućni radnici i njegovatelji_ce djece, starijih i bolesnih, držimo društvo koje se utaplja na površini. Teret brige o djeci i kućnih poslova na našim je plećima, posebno dok su zatvorene škole i vrtići. Tijekom pandemije mnogi od nas su ostali bez posla, između ostalog i zato što smo kod kuće imali kućanske poslove i djecu o kojima smo morali brinuti. Naš rad je neophodan, kako kod kuće, tako i na radnom mjestu, ali je degradiran.

8. marta štrajkujemo protiv eskalacije patrijarhalnog nasilja! Nacionalne vlade koriste pandemiju kao priliku za jačanje patrijarhata: u Poljskoj pokušavajući dodatno ograničiti pravo na pobačaj; u Turskoj s prijedlogom za povlačenje iz Istanbulske konvencije; u Mađarskoj s ograničenjima prava transrodnih osoba i agendom protiv LGBTQi+. Iako nam je rečeno da ostanemo kod kuće kako bismo bili sigurni, mnogi od nas uopće nemaju dom. A za mnoge druge njihovi su domovi sve samo ne sigurno mjesto jer žive s nasilnim partnerima i bore se sa povećanim nasiljem u porodici tokom lockdowna. Pokrenut je otvoreni napad koji nas drži u ulozi društvenih subjekata koji su podređeni kod kuće i iskorištavani u vanjskom svijetu.

8. marta štrajkujemo protiv rasističkih i eksploatatorskih režima mobilnosti! Kao skrbnicima i sezonskim radnicima migrantima iz istočne Evrope, bilo nam je dozvoljeno da dolazimo u zapadne zemlje da bismo ovdje obavljali neophodne poslove, ali to smo morali učiniti na vlastiti rizik, bez zaštite ili socijalne sigurnosti. Naš rad održava (zdravstvenu) zaštitu na zapadu, dok na jugu i istoku zdravstveni sistemi propadaju na ramenima prezaposlenih i nedovoljno opremljenih radnika. Migranti i izbjeglice iz i izvan EU ostaju u prenatrpanim domovima, kampovima i rade u opasnom okruženju, iako nemaju pravo na istu novčanu pomoć kao lokalno stanovništvo. Na nejednako podijeljenoj mapi Evrope migranti plaćaju najvišu cijenu pandemije, kao i najvišu cijenu eksploatacije.

Odbijamo biti smatrani za neophodne samo zato da bi bili eksploatirani i ugnjetavani! Inspirirani prošlošću i stalnim borbama, gradimo na iskustvu globalnog štrajka žena, štrajka Poljakinja i feminističke borbe u Argentini za pravo na pobačaj. Pozdravljamo proteste i štrajkove medicinskih sestara, ljekara, zdravstvenih radnika, medicinskih sestara, logističara i sezonskih radnika u Bugarskoj, Gruziji, Austriji, Rumuniji, Velikoj Britaniji, Španiji, Italiji, Njemačkoj i Francuskoj. Učimo iz borbe protiv rumunskog zakona kojim se zabranjuje rasprava o „rodu“ u obrazovanju, iz transnacionalnih mobilizacija migranata i demonstracija Black Lives Matter. Na osnovu kolektivnog iskustva borbe i njihove moći da ospori status quo, pozivamo žene, radnike, migrante i LGBTQI + da nam se pridruže u štrajku 8. marta. Naš štrajk želi slomiti trenutne uvjete ugnjetavanja i dodati naš glas u planiranju uvjeta rekonstrukcije. Štrajkom se borimo za sljedeće zahtjeve:

Oslobađanje od patrijarhalnog nasilja u svim oblicima! Nasilje nad ženama ne vidimo kao izolirani događaj, već kao dio cijelog patrijarhalnog sustava, koji nas šire, a  između ostalog i u svim državama bivše Jugoslavije, želi potaknuti da igramo ulogu potlačenog njegovatelja. Ne želimo snositi teret neophodnog posla koji nam je nametnut nasiljem i uznemiravanjem. Protivimo se napadima ultrakonzervativnih vlada i zahtijevamo zaustavljanje nasilja i silovanja, te zahtjevamo siguran, zakonit i besplatan pobačaj i kontracepciju u svakoj zemlji. Zahtijevamo hitni prestanak političkih i zakonodavnih napada na LGBTQI + zajednicu i zaustavljanje napada na strukturno ranjive grupe i pojedince!

Veće plate za sve! Naša feministička borba za nadnice nije samo borba protiv razlike u platama među spolovima, već i protiv kapitalističkih uvjeta koji stvaraju i reproduciraju još više hijerarhija nadnica između nacionalnosti, narodnosti i cijelih regija. Dok su bogati pandemiju doživljavali kao priliku da sakupe još bogatstva, mi smo snosili teret štednje. Dosta! Ne tražimo samo jednake plaće za spolove, već veće plaće za sve radnike! Zahtijevamo transnacionalnu preraspodjelu bogatstva! Počnimo uzimati ono što je naše!

Dobro financirano i inkluzivno transnacionalno socijalno osiguranje! Odbijamo planove za obnovu ekonomije, koji i dalje opterećuju višedecenijsko smanjenje socijalne pomoći za žene i migrante. Želimo uspostaviti transnacionalne veze između borbi za socijalnu pomoć, drugih oblika pomoći i socijalne sigurnosti. Iako se uslovi socijalnih transfera razlikuju od zemlje do zemlje, oni se svugdje zasnivaju na spolu i rasističkoj podjeli rada i razlikama u platama koje stvaraju hijerarhije između žena različitih nacionalnosti. Želimo transnacionalno transformirati ove hijerarhije u zajedničku borbu protiv patrijarhalnog prosperiteta!

Bezuslovna evropska boravišna dozvola za sve migrante, izbjeglice i azilante! Odbacujemo način na koji vlade i šefovi ucjenjuju migrante namećući nemoguće ekonomske i institucionalne zahtjeve potrebne za dobivanje i obnavljanje boravišne dozvole. To prisiljava imigrante, posebno izvan EU, u inače neprihvatljive radne uvjete.

Sigurnije i bolje stanovanje za sve! Do marta 2020 bili smo duboko u velikoj stambenoj krizi. Tijekom pandemije, naši domovi su postali još više ispolitizirani, bez obzira na nas i bez našeg pristanka! Zahtijevamo prikladan i povoljan smještaj za sve, bez pretrpanosti i neizvjesnih uvjeta! Pozivamo na hitno preseljenje žrtava porodičnog nasilja!

Štrajkom radnika u neophodnim sektorima želimo pokazati da su naši životi i naša borba od suštinske važnosti! Zbog toga moramo udružiti snage preko granica. Pozivamo sve da 8. marta pokažu silu neophodnog rada i iskoriste ga kao oružje za uspostavljanje naših uslova za postpandemijsku obnovu!

Pozivamo sve da organiziraju štrajkove na radnom mjestu i van njega, demonstracije, marševe, skupštine, flashmobove, simbolične akcije, pañuelazos, ruidazos! Pogurajmo sindikate da podrže štrajk! Zamislimo načine kako naše različite borbe učiniti vidljivijima i povezati ih preko granica.

Pozivamo sve žene, migrante i radnice koje dijele našu viziju i zahtjeve da nam se pridruže na javnom okupljanju 21. februara, gdje ćemo razgovarati o horizontima štrajka!

Pozivamo sve koji se identificiraju s ovim manifestom da ga potpišu, podijele ili prevedu na svoj jezik kako bi mogao doseći više žena, migranata i radnika.

Ako je naš rad neophodan, neophodan je i naš život, a neophodan je i naš štrajk!

Potpišite manifest ovdje: https://forms.gle/zpNnciKrGZikBHB79Obratite nam se na Facebooku (EAST – Essential Autonomous Struggles Transnational) ili e-poštom na essentialstruggles@gmail.com.

  • Read more on:
  • EAST